Lista programa

Konferencija Nesvrstani muzej, koja će 7. i 8. novembra biti održana u Muzeju istorije Jugoslavije, sa pozicija savremenosti sučeljava 55. godišnjicu Prve konferencije Pokreta nesvrstanih i pitanja društvene uloge muzeja.

Krećući se naizmenično između makro i mikro plana, ona teži da postavi u odnos savremene globalne procese i fenomene poput kulturne hegemonije, vladavine multinacionalnih korporacija, ekspanzije terorizma, ksenofobije, nacionalizma, masovnih raseljavanja, ekoloških katastrofa, i ulogu muzeja, ne samo u osvetljavnju ovih tema, već i u prepoznavanju sopstvenog aktivističkog društvenog potencijala.

Polazeći od pretpostavke da nasleđe nije vrednost samo po sebi, već da se njegove vrednosti (iznova) stvaraju u savremenom trenutku, konferencija Nesvrstani muzej želi da preispita potencijale nasleđa Pokreta nesvrstanih za razvoj budućeg pravičnijeg, solidarnijeg i slobodnijeg sveta, ili makar pravičnijih, solidarnijih i slobodnijih društveno angažovanih institucija kulture u njemu.

Podstičući dijalog organizacija javne memorije (sećanja i pamćenja) i društva, konferencija Nesvrstani muzej stavlja u fokus muzeje koji su nastali u potpunosti ili samo jednim delom (kroz formiranje pojedinačnih zbirki) kao rezultat aktivnosti Pokreta nesvrstanih ili organizacija čija je misija utemeljena u vrednostima koje ovaj pokret zagovara više od pet decenija.

Konferencija se sastoji iz tri panela: Ključni koncepti i vrednosti Pokreta nesvrstanih, Muzealizacija nasleđa Pokreta nesvrstanih i Aktuelizacija ideja i principa Pokreta nesvrstanih. Prvi panel treba da rasvetli istorijske okolnosti nastanka i razvoja Pokreta, njegovu ulogu u hladnoratovskoj krizi, kao i ideje solidarnosti, antikolonijalizma i multikulturalnosti. Drugi panel problematizuje zaštitu i interpretaciju nasleđa Pokreta nesvrstanih sa naročitim osvrtom na disonantnost ovog nasleđa, i fokusom na muzeografije zajednice. Treći panel aktuelizuje transdisciplinarne refleksije nasleđa Pokreta nesvrstanih i različite mogućnosti njegovog korišćenja u sadašnjem trenutku.

U okviru konferencije biće organizovan i okrugli sto Mreža nesvrstanih muzeja?, na kojem će biti predstavljene moguće prednosti mreže, preispitana opravdanost njenog postojanja i problematizovano predloženo ime.

Zvanični jezik konferencije je engleski, a prijave slati na [email protected] do 4. novembra.2016. godine.

PROGRAM KONFERENCIJE

NESVRSTANI MUZEJ

Ključni koncepti i vrednosti Pokreta nesvrstanih

Kada je u Beogradu pre 55 godina održan Prvi samit šefova država i vlada Pokreta nesvrstanih, situacija u svetu je bila puna tenzija. Nekoliko nedelja pre toga, podizanje zida u Nemačkoj je šokiralo svet. Neposredno pre otvaranja konferencije, Sovjetski savez nastavio da izvodi nuklearne probe, što su učesnici konferencije shvatili kao upozorenje.

Uprkos tim zabrinjavajućim događajima, atmosfera među učesnicima je odisala ponosom i svešću. Bio je to istorijski trenutak kada su se čelnici dvadeset i pet zemalja koje su upravo bile stekle nezavisnost okupili u Beogradu da podsete supersile da se ne slažu sa njihovim mešanjem i podelom sveta na interesne sfere, kao i da se založe za razoružavanje i mir. Bili su u potpunosti svesni činjenice da su svetski mediji bili prisutni da prenesu njihovu poruku u svaki kutak planete.

Dvadeset sedam godina nakon hladnog rata, početni entuzijazam je odavno iščilio. Pokret nesvrstanih je izgubio svoj politički značaj iako u Ujedinjenim nacijama još uvek postoji kokus nesvrstanih zemalja, koji ima većinu glasova u generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. Međutim priča o bivšim borcima za slobodu koji su postali šefovi država i usprotivili se imperijalizmu supersila, te zahtevali pravedan svetski poredak, u skladu sa univerzalnim vrednostima čovečanstva definisanim u povelji Ujedinjenih nacija je danas ponovo predmet interesovanja.

Cilj ovog panela je da istraži kakve su zaista bile te vrednosti, a radi ostvarenja tog cilja udružuje stručno znanje i iskustvo diplomate i političara koji je posvetio svoj život nesvrstanosti, bivšeg ministra inostranih poslova Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Budimira Lončara, eksperta za lik i delo premijera Džavaharlala Nehrua i savremenu istoriju Indije iz azijske perspektive, bivšeg direktora Nehruovog memorijalnog muzeja i biblioteke, profesora Mridule Mukerđija.

Nataša Mišković

Muzealizacija nasleđa Pokreta nesvrstanih

Uloga Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u osnivanju i delovanju Pokreta nesvrstanih, što je predstavljalo način da se postigne jedna vrsta aktivne neutralnosti zasnovane na imperativu miroljubive koegzistencije Različitih, ostavila je traga u oblasti muzeologije u tadašnjoj državi. Oformljeno je nekoliko zbirki koje predstavljaju zemlje članice Pokreta a muzejski depoi su bili puni predmeta koji se mogu smatrati etnografskim.

Kao i mnoge druge etnografske kolekcije širom sveta danas, muzeji u našoj zemlji se suočavaju sa procesima reinterpretacije. Međutim, u konkretnom kontekstu država naslednica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, reinterpretacija se ne zasniva na relativizovanoj kolonijalnoj praksi, koja se u mnogome smatra neprimerenom. Umesto toga, te zbirke se ponovo otkrivaju u zemljama u kojima se nalaze, a pritom se zahteva radikalno odbacivanje postupaka i aktivnosti bivše države. U okviru odlučnog odbacivanja prošlosti, koreni Pokreta nesvrstanih u muzejskim depoima i narativima se gube, zajedno sa samom posebnošću procesa sakupljanja predmeta.
Ti muzeji su se često opredeljivali za (danas veoma problematične) modele primenjene u etnografskim zbirkama širom sveta (zajedno sa aktuelnim reinterpretacijama sa kojima se one suočavaju) u nameri da prikriju sopstvene neprihvatljive istorijske korene. Posledica toga je da je velika promena paradigme sakupljanja predmeta, koja je dovela do njihovog osnivanja, sakrivena, ako ne i u potpunosti zanemarena. Imperativna i uloga kolonijalne „drugosti” u donošenju odluka u vrednovanju i stvaranju artefakata nije prepoznata kao vredno nasleđe, odnosno, kao ona vrsta nasleđa koja dozvoljava odvijanje procesa reinterpretacije veoma različitih od postkolonijalnog poziva na „multi-“. Tu je „multi-“ datost, polazna tačka koja omogućava muzejima da podstiču stapanje institucionalnih uloga, a to im daje danas veoma potrebnu društvenu ulogu.

Da li su, međutim nasleđene zbirke jedina baština Pokreta nesvrstanih koja se danas muzealizuje ili i druge institucije mogu da proniknu dublje od onoga što je očigledno? Mogu li osnivački principi Pokreta stvoriti prostor za preispitivanje uloge muzeja kao takvih? Može li nesvrstanost biti taj potrebni vid nezavisnosti koji omogućava muzejima da preuzmu nove uloge u društvu i da prevaziđu istrošene modele postkolonijalne, postmoderne revalorizacije i ponovne interpretacije nasleđa, modele u kojima se prefiks „post-“ primenjuje na sve i koji su još uvek usmereni od vrha ka dnu?

Marija Đorđević

Aktuelizacija ideja i principa Pokreta nesvrstanih

Ponovno „otkriće” i međunarodna reaktuelizacija teme nesvrstanosti u poslednjih nekoliko godina, korespondiraju sa periodom u kojem su teme ljudskih prava i sloboda, kao i pitanja anti-rasizma, anti-kolonijalizma i anti-fašizma ponovo dobila na značaju. Sve češće se postavlja pitanje u kojoj meri je „dekolonizacija uma”, a prevashodno dekolonizacija saznanja i reprezentacije uopšte implementirana u periodu nakon prestanka državnih kolonijalnih poredaka.

Govor o Pokretu nesvrstanih u okviru regiona bivše Jugoslavije, u kojem su ideje nesvrstavanja bile spregnute sa svojevrsnom međunarodnom rekonceptualizacijom sveta i redefinisanjem jugoslovenske samopercepcije tokom 1960-ih i 1970-ih godina, takođe uključuje i šire pitanje politike antikolonijalizma koja se u datom istorijskom trenutku pojavljuje kao tačka preseka disparatinih ideologija i uređenja zemalja okupljenih oko Pokreta nesvrstanih. Ekonomija određenih vizuelnih aparata i saznajnih sistema, i kroz njih perpetuiranje određenih ideja i ideologija, povezivali su u javnom diskursu Jugoslavije ideje Pokreta nesvrstanih sa idejama antikolonijalizma, antirasizma, i borbe za ravnopravnije društvo.

Iako je još uvek malo čvrstih dokaza o sistematičnom radu na dekolonizaciji diskursa i uma u lokalnoj sredini u periodu uspostavljanja i ekspanzije Pokreta nesvrstanih, među teoretičarima koji pristupaju reaktuelizaciji ideja nesvrstanosti postoji inicijalna tendencija da se ovaj istorizovani diskurs posmatra kao afirmativan i emancipatorski. Imajući to u vidu, neka od aktuelnih pitanja u ovom pravcu bi bila: „Koje vrednosti, ideje i političke prakse Pokreta nesvrstanih možemo videti kao relevantne i operativne u hegemonom prostoru globalne savremenosti obeleženom multikulturalizmom i multinacionalnim kapitalizmom?“ „Kako u proučavanju i aktuelizaciji nasleđa možemo izbeći zamke sentimentalno-idealizatorskih i nostalgičnih pristupa prošlosti?“ „Šta bi danas značilo biti nesvrstan u odnosu na „dematerijalizovane” i automatizovane strukture moći finansijskog kapitala i jednako „dematerijalizovane” prakse kulture događaja i festivalizacije umetnosti?“ „Da li je moguće misliti „nesvrstanu savremenost” ili nas misao o nesvrstavanju uvek i neizbežno vodi ka muzealizaciji prošlosti?“ „Da li kolonijalni aparat muzeja uopšte može biti nesvrstan u odnosu na samog sebe, i pretvoriti se u suprotnost sopstvene logike, po kojoj je kolekcioniranje uvek izraz dominacije i superiornosti?“

Učesnici panela su prof. dr Rastko Močnik, koji na Univerzitetu u Ljubljani predaje Teoriju diskursa i epistemologije u društvenim naukama, Anders Kreger (Kreuger), kustos u Muzeju savremene umetnosti u Antverpenu (M_HKA) i jedan od urednika umetničkog časopisa „Afterall“, kao i dr Jelena Vesić i Vladimir Jerić, teoretičari umetnosti i kulture.

Ana Sladojević & Jelena Vesić

MREŽA NESVRSTANIH MUZEJA?
Proglas Nesvrstanog muzeja

Nesvrstani muzej nije nezavistan, neutralan i neangažovan.
On ne zagovara beg, izmicanje i zaobilaženje.
On nije neuhvatljiv.

Nesvrstani muzej se ne svrstava u dihotomije:
mi/drugi, Zapad/Treći svet,
eksperti/publika,јavno/privatno, tradicionalno/savremeno…

Nesvrstani muzej nije samo muzej iz nesvrstanih zemalja,
ili muzej koji baštini nasleđe Pokreta nesvrstanih,
On je, pre svega, stvaralačka platforma,
bazirana na vrednostima koje ovaj pokret zagovara.

Nesvrstani muzej insistira na poštovanju ljudskih sloboda,
na dostojanstvu i solidarnosti,
na pravu uključivanja i pravu na neuključenost.

Nesvrstani muzej nije originalan,
on proizilazi iz prošlih iskustava
i odražava izazovnu sadašnjost.

Nesvrstani muzej počiva na miroljubivoj koegzistenciji
različitih mišljenja i otvaranja prema mnoštvu,
on podržava pravo da se misli različito, sve dok se misli!

Muzeji su postali paradigma i lošeg i dobrog diskursa post-sveta. Prerasli su iz hramova i trezora meta-narativa u moderne hramove apsorpcije sveukupnih obrazaca i kodova života u društvu, i od „vlasnika“ prava na tumačenje prošlosti, postali multioperativni i multifunkcionalni tumači savremenosti. U čitavoj toj redistribuciji prava, moći i uloga, obrazovni aspekt je skrajnut, dok je kolonijalni mutirao do neprepoznatljivih i veoma sofisticiranih modela. Prateći procese u društvu, muzej-institucija je kolonizovao sve sfere života i postojanja, nudeći metodologije uključivanja i kostvaralaštva, kao vid demokratizacije same institucije, ali ne i kao model kroz koji utiču na demokratičnost samog društva i osvajanje novih sloboda. Čini se da muzeji nisu sistemski prepoznali svoj integritet, niti su pokušali da se izbore za sopstvenu autonomnu produkciju sadržaja, koja će menjati svet i služiti na dobrobit društva.

Šta nam u tom svetlu nudi „nesvrstani muzej“? Promenu ili dalju obmanu? I kako bi izgledala misija institucije koja preuzima „etiketu“ nesvrstanog muzeja: “Nesvrstani muzej nije nezavisan, neutralan i neangažovan”… “Nesvrstani muzej se ne svrstava u” [kulturno-antropološke] „dihotomije”… Kako otvoriti pitanje „nesvrstanosti” kulture i institucija (a time i muzeja), odnosno, pitanje „nesvrstanosti” u odnosu na centre moći i o kojim centrima moći se radi? To dalje vodi pitanju: „Ko zaista ima moć u procesu koji nazivamo demokratija i njena standardizacija?”
Ako se i složimo da su ovo neka od pitanja od ključne važnosti za opstanak muzejske institucije čija je ideja inspirisana nesvrstanošću, kako bi izgledala i koje bi to bile operativne okosnice ove institucije? Šta bi značio proces umrežavanja institucija/organizacija koje se okupljaju oko ideja Pokreta nesvrstanih – da li govorimo o istorijskoj perspektivi ili o samoj ideji i njenim vrednostima?

I konačno, da li je paradigma promene koncepta kulturnog nasleđa moguća bez radikalne negacije sopstvenog razvoja. U tom smislu, muzej kao izum prosvetiteljskog, a opet kolonijalnog mentaliteta ne može razumeti (a samim tim ni prihvatiti) proces sopstvene negacije, u cilju sopstvenog opstanka. Dakle, da li se uopšte može govoriti o radikalnom procesu heritološke katarze ili je čitava priča o „nesvrstanosti institucije” još jedna sofisticirana „korporativno-marketinška” obmana, u cilju očuvanja utvrđene matrice sopstvenog postojanja?

Katarina Živanović & Nikola Krstović

  • Dan: 07.11-08.11.2016.

Povodom 25 godina Muzeja Jugoslavije

Predistorija: Osnova za razumevanje Muzeja Jugoslavije

Na oblikovanje evropskog tipa muzeja uticale su brojne prakse i koncepti sakupljanja, čuvanja i upotrebe predmeta.

Muzejska laboratorija

Otvoreno istraživanje i preispitivanje jugoslovenskog nasleđa

Muzej Jugoslavije te poziva #OSTANIUMUZEYU